O pravima i obavezama po Zakonu o zaštiti potrosaca i odredbama ZOO koje su ovde već citirane, a koje se primenjuju u slučaju kada nešto nije regulisano ZZP nisu upoznati ni potrošači, a još manje zaposleni kod prodavaca. Verujem da veliki broj prodavaca svoje zaposlene uci kako da postupaju kod reklamacija i verovatno su ta uputstva u suprotnosti sa propisima. Ne kažem da to rade namerno, mada ima i takvih primera. Tako da se vrlo često dešava da se kod reklamacija prodavac i kupac dogovore o nacinu resavanja reklamacije koji je na štetu jedne ili druge strane, ali daleko češće na štetu kupca. Naravno da se svaka strana trudi da sa sto manjom štetom resi problem. U principu, propisi koji regulišu ovu materiju su prilično jasni. Ali šta se dogadja kada kupac odbija da se reklamacija na saobraznost resi na način kako prodavac nudi? Ili recimo prodavac odbija da prihvati reklamaciju i slicno? U tim slučajevima se spor rešava sudskim putem. Tu je na odredjen način malo privilegovan prodavac, jer se kupci odriču prava na tužbu i prihvataju stav prodavca jer sudski postupak traži i vreme i novac i tu se priča završava.
Prema tome, sud je poslednja instanca za resavanje spora, ali vrlo se retko u praksi vode ovakve parnice. Možda davim sa pričom, samo želim da ukažem na praksu kod nas. Možda će nekome pomoći. Na kraju da dodam da postoje potrošačka udruzenja kojima se mogu obratiti kupci. Evo linka: http://www.zastitapotrosaca.gov.rs/c...pismo=latinica